Povijest medičarstva

Medičarstvo i svjećarstvo razvijali su se u Hrvatskoj još od ranih početaka obrtništva, ponajprije u gradskim sredinama. Posao medičara je težak i zahtijeva znanje, spretnost i brzinu. Isprva su se tim obrtom bavili majstori školovani u cehovima, a kasnije se znanje prenosilo i na domaće majstore. Veliku ulogu u širenju obrta imala su putovanja i cehovska pravila, koja su obvezivala šegrte i kalfe na usavršavanje izvan mjesta djelovanja. Posebno u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća postoji mnogo zapisa o medičarima i svjećarima, a obrt je bio raširen na području Hrvatske od Karlovca, preko Varaždina, do Osijeka. Vođenje obrta najčešće se nasljeđivalo po muškoj liniji, ali su u njegovu očuvanju važnu ulogu imale i žene, osobito u slučajevima kada su preuzimale posao nakon smrti supruga.

Obitelj Pataki jedan je od najpoznatijih primjera dugog kontinuiteta medičarstva u Hrvatskoj. Kroz više generacija, znanje i vještine izrade medenjaka, licitara i svijeća prenosili su se unutar obitelji, s koljena na koljeno. Unatoč društvenim i gospodarskim promjenama, obitelj Pataki uspjela je sačuvati tradiciju i autentičnost medičarskog obrta, prilagođavajući se vremenu, ali ne odustajući od ručne izrade i tradicionalnih postupaka. Zahvaljujući toj predanosti, obitelj Pataki i danas se bavi medičarstvom te predstavlja živu poveznicu između bogate obrtničke prošlosti i suvremene kulturne baštine Hrvatske.

Najistaknutiji predstavnik bio je Đuro Pataki, koji je bio mađarskog podrijetla, a u Vinkovce je došao iz Podravine. Iako je u početku radio kao postolar, tijekom odlazaka na kirvaje odlučuje promijeniti zanimanje i postati medičar i svjećar.

Obrt je učio kod Jozefine Srbić u Virovitici, a dodatno se usavršavao kod Ane Čmelak u Donjem Miholjcu oko 1936. godine. Budući da su na tom području medičari izrađivali i sladoled, Đuro Pataki ondje je stekao i tu vještinu. Radio je u više gradova – Somboru i Zemunu, a potom se trajno nastanio u Vinkovcima, gdje je 1940. godine otvorio vlastiti obrt.

U radu su mu pomagali supruga Julijana i djeca Đuro i Katica, što je bilo uobičajeno za ovakve obiteljske obrte. Nakon Đurine smrti 1989. godine, vođenje obrta preuzima sin Đuro Pataki mlađi (r. 1984.), koji nastavlja tradiciju odlazaka na proštenja u okolna mjesta.

U okviru obrta izrađivali su licitare, svijeće, pića, bombone i tijestenu robu. Obrt je kasnije prešao na najstarijeg sina Krunu Patakija (r. 1969. u Vinkovcima), koji ga vodi od 1994. godine. Kruno se pretežno bavio izradom svijeća i licitara, a kasnije su uveli i proizvodnju drugih slastica kao što su halva, lizalice, šipke, medenjake. Nakon nekog vremena domaću radinost je registrirala Krunina supruga Gordana Pataki, ali suprug i djeca su joj uvijek od velike pomoći i svi zajedno sudjeluju u proizvodnji i prodaji medičarskih proizvoda.

Primjer obitelji Pataki jasno pokazuje kako se medičarski posao prenosio unutar obitelji, prilagođavao tržištu i opstajao desetljećima, unatoč smanjenju broja ovakvih obrtnika u drugoj polovici 20. stoljeća. Njihova djelatnost predstavlja važan dio kulturne i obrtničke baštine Vinkovaca i šire Slavonije.